Anemija

Hemoglobin je protein čija je glavna uloga transport kiseonika do udaljenih organa. Usled njegove snižene koncentracije dolazi do hipoksije tkiva, odnosno smanjene koncentracije kiseonika u tkivima, gde posledično dolazi do njihovog oštećenja. Anemije predstavljaju jedne od najučestalijih bolesti ili stanja u internoj medicini. Smatra se da je do ¼ populacije anemično. Mogu da se jave kao primarni poremećaji krvi (nasledni) ili se javljaju u sklopu drugih oboljenja. 

Anemije su rezultat bilo smanjenog stvaranja eritrocita, povećane razgradnje ili usled njihovog gubitka (krvarenje).

Postoji nekoliko podela anemija, ali je najbitnija u kliničkoj praksi je na osnovu MCV (srednje zapremine eritrocita) na mikrocitne, normocitne i makrocitne.

Klinička slika, odnosno simptomi i znaci anemije zavise od njene težine, brzine nastanka, kao i opšteg stanja organizma (u prvom planu srca, krvnih sudova i pluća). Anemije se najčešće ispoljavaju kroz sledeće simptome i znake:

  • Osećaj umora, slabosti, malaksalosti;
  • Ubrzano zamaranje pri fizičkom naporu;
  • Pospanost ili razdražljivost;
  • Glavobolje, vrtoglavice, gubitak svesti;
  • Osećaj lupanja ili preskakanja srca, gušenje;
  • Bledilo kože i sluzokoža, lomljivost noktiju i kose.

Obzirom da uzrok anemije (malokrvnosti) mogu biti razna stanja i oboljenja, prvi korak u dijagnostici predstavlja pregled kompletne krvne slike: broja eritrocita, hemoglobin (Hgb), hematokrit (HCT), MCV. Uz to, najčešće, se određuje koncentracija gvožđa u serumu, feritin i TIBC. Na osnovu rezultata laboratorijskih analiza dalje se traga za uzrokom anemije.

Neke od najčešćih vrsta anemija predstavljaju:

  1. Sideropenijska anemija (usled nedostatka gvožđa, bilo njegovim smanjenim unosom (retko), slabijom apsorpcijom ili usled hroničnog gubitka krvi)
  2. Anemija hronične bolesti (javlja se kod različitih vidova infekcija, maligniteta ili kod bubrežne slabosti)
  3. Megaloblastna anemija (nastaje kao posledica vitamina B12 i/ili folne kiseline.